Iako i nemam neku pricu da pricam, niti sta pametno da pricam, niti inspiraciju da pisem, dogadjaj da ispricam, nego imam veliku zelju da kucam jer sam postala totalni ovisnik mog laptopa.
Nekad mi je to svo surfovanje po internetu bio potpuno nepoznat pojam, nije me interesovalo i kad su mi ostali objasnjavali koliko to moze da bude korisno ja sam zevala...
Nekada sam novogodisnje cestitke slala na vreme
Nekada sam sa svakog letovanja, zimovanja, putovanja slala razglednice, i to najmanje 20 komada da svi vide gde sam bila... da da nekad....
Nekada sam slala mirisljava, vesela, ljubavna, prijateljska, tuzna, srecna pisma. Nekada sam zvala prijatelje sa govornice i iz poste... kada se samo setim...
Nekada sam pisala dnevnik. Nekada...
A sada ne pisem vise razglednice niti novogodisnje cestitke- saljem ih preko interneta, e bas tako... ne saljem vise mirisljava, vesela, ljubavna i ostala pisma, niti ih dobijam- sada saljem mailove i Facebook pruke.
vise ne zovem prijatelje sa govornice, vec imam skype i Facebook
Sada vise ne trazim papiric sa adresom drugarice koju sam upoznala na moru- sada mi samo treba njeno prezime i imam je na facebook-u kao prijatelja.
sada vise ne pisem dnevnik- sada znam da slepo kucam na tasturi i to me mnogo vise smiruje od pisanja dnevnika... uff i to kako smiruje... divota kunem se!!!
I sada ce me mozda neko nazvati pateticnom, budalom, staromodnom ili kako god, ali ja to zaista nisam. Divno je sto ne moram da stojim u posti i guram se sa ostalim da bih iz ko zna kojeg puta dobila dragu osobu sa drugog kraja sveta.
Divno je sto sada mogu da nadjem davno izgubljenu drugaricu iz detinjstva i da budem sa njom u kontaktu preko facebook-a jer je inace verovatno nikad ne bi nasla.
Divno je sto vise dobijanje novosti od drage osobe ne treba da cekam da na vrbi rodi grozdje. Sve je to divno ali opet...
Nedostaje mi onaj osecaj kad provirujem svaki cas kroz prozor u nadi da cu ugledati postara. Ili kad on zazvoni a ja se sjurim niz stepenice sve sa zajapurenim obrazima ocekujuci pismo.
Nedostaje mi onaj osecaj kad pisem pismo pa ga prepisujem hiljadu puta da bi lepo izgledalo, da bi lepse zvuilo. Pa onda onaj osecaj kad najlepsim mogucim rukopisom ispisujem razglednice i cestitke za novu godinu na razno raznim jezicima. Pa cak i kad napokon dodjem na red u posti da udjem u govornicu ono sltako iscekivanje da cujem glas sa druge strane zice koji zvuci daleko daleko kao sto i jeste a ne da mi daje lazan osecaj da osoba sedi u sobi do mene.
Da, sve to nedostaje...pa ipak...upravo sad vise me ne smiruje pisanje dnevnika kao sto je nekad bilo, vec me smiruje sam zvuk lupkanja slova na tastaturi i gledati slike svih moji prijatelja na Facebook-u
Ipak je sve to bilo nekada...
Freitag, 26. Juni 2009
Cupkanje... 14.57h
Znate onaj osecaj kao da se sve desava mimo vas? Kao malo dete koje pokusava da udje u krug odraslih da bi neko obratio paznju na njega, a to mu nikako ne polazi za rukom. Ili jos bolje, kao pre, hmm sad vec dosta godina, kad sam bila u osnvnoj skoli pa oni "streberi" iz prvog reda sto uvek dizu ruku a uciteljica ih vise ni ne primecuje? U svakom slucaju, you got the point; upravo tako se osecam. Jedini je problem sto, nisama ne znam kako, sam postala deo tog kruga odraslih, sto nisam vise u osnovnoj skoli nego na poslu, sto vise cak nisam ni student, a opet se osecam iskljuceno iz svega. Kao da cupkam u mesto a sve ostalo se krece. Verovatno da sam glavna glumica nekog filma (ili mozda muzickog spota) ovo bi bila ona klasicna scena kad ljudi uzurbano prolaze (jos ako se ubrza snimak efekat je jos jaci) a ja stojim i gledam zacudjeno oko sebe ne shvatajuci u cemu je trik?! E sad naravno, jedina razlika jeste sto u realnom zivotu to se ne zavrsava tako sto "slucajno" naletim na coveka svog zivota koji isto tako cupka umestu, ili tako sto cupkajuci u mestu do mene doleti neki flajer sa ne znam ni ja kakvom sjajnom i bajnom ponudom koja ce mi potpuno izokrenuti zivot- naravno na bolje; vec se desava da samo prolaze dani, i to brze nego inace, a ja i dalje cupkam! Ali zato sva sreca pa postoji blog, ali i ljubavni romani- njihov znacaj ne treba nikako zaboraviti! Prvo sto na blogu ne mora nista da bude realno, i mozda bas i mogu da cupkajuci naletim na coveka svog zivota, ili mozda bas i moze da doleti taj flajer do mene, blog ne zahteva nikakvo realno sagledavanje na svet i to je bas cool! A sto se tice ljubavnih romana, iako je veoma diskutabilna njihova vrednost, oni takooo umeju da opuste, prosto da covek poveruje da ono sto i nije realno da je ustvari veoma realno! Cak su i bolji od romanticnih komedija i drama, traju mnogo duze, a ovi u vrh glave 2 sata! Eto, sad i ovo cupkanju u mestu ima nekog smisla :)
Donnerstag, 18. Juni 2009
BEOGRAD


... verujte... bila sam svuda na ovom svetu.. ali nigde, na celoj ovoj planeti nije interesantno kao u beogradu. ovaj grad je drugaciji... on spaja nespojivo. u njemu na semaforu zaprezno vozilo stoji tik uz najnoviji model "aston martina". u njemu klosari postaju zvezde a devojke u najnovijem modelu "dolce & gabbana" voze se u tramvaju koji moze svaki cas da se zapali. samo ovde profesori prodaju robu na buvljaku, a prave beogradske dame vise ni izlaze na ulicu. Kada je u ovom gradu mirno, ljudi su u panici. u ovom gradu si jednog dana veoma vazan, a vec drugog te svi zaboravljaju. u njemu te se svi boje a onda preko noci, mali si i ponizan... ovde mozes da odrastes kao niko, a najlakse na celom svetu postanes neko... u beogradu gosti najskupljeg hotela gledaju u naselje od kartonskih kutija. u njemu se ulicom setaju najlepse zene, koje psuju kao najprimitivniji muskarci. ovde je sve izmesano... ovde vlada ludilo, potpuna konfuzija i sve je sizofreno... ovde je mnogo dobro... u beogradu... :-)
Samstag, 6. Juni 2009
16 things about me
1. I am blessed to have a great family, they mean the world to me, my mummy and daddy are pretty much my HEROES! And Im happy to have my beautiful friends who are there for me whenever i need them! Aniko Melanie, Miriam Leila Sabrina, Antonio aka Wreckid, Eve, Lilely I love you all sooo much.
2. I am very aware of karma and believe in the higher being and believe that you should do unto others as you would like them to do unto you
3. I am very misunderstood - my openness about my life often brings out the ignorance and stupidness in others. But i have to live with it though .
4. i am stronger beyond my own belief but i dont credit myself enough and recognise my achievements. I have been through some shit and i am proud to say that i have not done anything grimy to get by.
5. i hate lies, deceipt, shallow and materialistic people.
6. I love the sun, sea and relaxation.
7. I am passionate about music, fashion, arts and modelling. I model on and off but i have taken a break from it as beauty is only skin deep and i have alot of work to do inside.
8. Its me against the world
11. i love writing reading and books of all types and cheesy movies - hate horrors and would love to write a book but i guess im to lazy for that :-(
12. i have experimented with drugs and can say that the best drug to date is LOVE - cant beat it especially that unconditional love - that no questions asked kinda love -
13. I want to get married and settle down and be a good wife and mother
15. I am trying to get to know me and love me and trying to figure who i am and what my purpose is.
16. I am grateful for the life i had and have, what is meant for me will be mine i am thankful to have my health, my family my friends, my home and the comforts i have. i try not to wish for anything as i feel it is a waste of time - i believe that if you want something bad enough you will achieve it and what you dont - was not meant for you but it dont make you less of a person
Freitag, 5. Juni 2009
Okay so I think I am getting the hang of this..... finally LOL
Okay so its been a couple of hours and I am doing my second blog for today as I am really proud of myself - I am getting more and more familiar with this and I am thinking I AM LOVING THIS....I can also do this whilst I am walking around....wow life is great!
It took me a while to figure out the link and how to get it around but I am getting there slowly....so bear with me.....
I have always loved technology and the great mystery and capabilities of what one can do when they really explored cyberspace. The courses you can attend, the people you can find, communicating with someone in another part of the world, the possibilities are endless but I am quite simple and have always wondered "is it really necessary".
I am quite old fashioned in my mind state and do feel like a dinosaur and I am learning each day that there is so much one can do without moving which I wonder is it a good thing or a bad thing? I mean what happened to the days when mobile technology did not exist, when we relied on post to communicate with each other and when we used to actually make the effort to come out of our homes and visit people?
As I write this I feel that I am on the brink of actually become a complete recluse and a mobile addict. I wonder is there a particular rehab that I can go to when this starts to control every aspect of my life. When the worldwide web becomes my friend and the only source of venting, solitude, communication and whatever else it evolves into becoming......I wonder.......
It took me a while to figure out the link and how to get it around but I am getting there slowly....so bear with me.....
I have always loved technology and the great mystery and capabilities of what one can do when they really explored cyberspace. The courses you can attend, the people you can find, communicating with someone in another part of the world, the possibilities are endless but I am quite simple and have always wondered "is it really necessary".
I am quite old fashioned in my mind state and do feel like a dinosaur and I am learning each day that there is so much one can do without moving which I wonder is it a good thing or a bad thing? I mean what happened to the days when mobile technology did not exist, when we relied on post to communicate with each other and when we used to actually make the effort to come out of our homes and visit people?
As I write this I feel that I am on the brink of actually become a complete recluse and a mobile addict. I wonder is there a particular rehab that I can go to when this starts to control every aspect of my life. When the worldwide web becomes my friend and the only source of venting, solitude, communication and whatever else it evolves into becoming......I wonder.......
Donnerstag, 4. Juni 2009
Wow, this is better than a diary...my first ever!
Wow amazing how much the world has evolved almost at the blink of an eye and it is now possible to interact with people without leaving the comforts of your own home.....
This is my first ever blog outside of the realms of Facebook and Myspace where I have been on for a while now, but since I upgraded my laptop my whole world even though from the comforts of my new bed, has taken a new shade of improvement.
My friends told me that I should be writing more and setting my own blog and to be honest I was feeling kinda lazy abit like whatever whatever and then today out of curiosity I googled blogs and found this site, so here I am with no idea what to write about in specific but to only say that I AM HERE!
So lets hope that as of today, I will be finding lots and lots to write about....but let me ask you...do you have any ideas....
YAAY!
POSTED BY MS M AT 10:17
Abonnieren
Posts (Atom)